SLUČAJ RIBNIKAR: Otac mu govorio da je psihopata, majka da će biti beskućnik

Javnost je ostala zatečena nakon što su tokom iznošenja završnih riječi na suđenju roditeljima dječaka koji je pucao u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” pročitane poruke koje je Miljana Kecmanović razmjenjivala sa svojim sinom. Iako će značajan dio informacija ostati van domašaja javnosti jer je suđenje bilo zatvoreno, ono što je objavljeno dovoljno je da pokaže duboko poremećene odnose unutar porodice dječaka koji je ubio devet učenika i školskog čuvara, prenosi Telegraf.

Jedan od punomoćnika oštećenih porodica tokom iznošenja završnih riječi naveo je da je Miljani Kecmanović sin u jednoj poruci napisao: “Mrzim te”, dok je 2022. godine zabilježena i poruka koja je šokirala prisutne, kada je Miljana Kecmanović sinu napisala: “Je*i se, sine”.

Kako je navedeno u sudnici, dio prepiske datira iz 2020. godine, a sadržaj poruka izazvao je burne reakcije, jer su pojedine poslane nekoliko mjeseci prije masakra. Advokat je ponovio da je sin majci u jednoj poruci napisao: “Mrzim te”, dok je ona njemu 2022. godine odgovorila porukom: “Je*i se, sine”.

Prema navodima iznesenim tokom završnih riječi, iz komunikacije se vidi i da je majka sinu zamjerala odnos prema mlađoj sestri.

– Zašto imaš potrebu da se tako ponašaš prema sestri? – glasila je jedna od poruka iz 2023. godine koja je pročitana pred sudom.

– Sve ide u propast… Ja sam u školi, zaista nas sramotiš, ja nisam majka koje treba da se stidiš, čak i da sam najgora, tvoja sam majka – stoji u još jednoj poruci koju je majka poslala sinu koji je nekoliko mjeseci kasnije počinio masakr.

Dječak koji je počinio masovno ubistvo, prvi put svjedočeći pred sudom, naveo je da je majka od njega tražila da bude najbolji u svemu, da je vikala na njega i da je to možda bio okidač za zločin. Također je rekao da se masovno ubistvo 3. maja 2023. godine ne bi dogodilo da otac nije imao oružje u stanu koje mu je bilo lako dostupno.

– Majka je stalno tražila da budem najbolji. Ljutila se i vikala kada to nisam bio, i ja sam se ljutio na nju – rekao je dječak, prema nezvaničnim informacijama.

Na pitanje da li je to uticalo na njega da počini nezapamćeni zločin, navodno je odgovorio: “Da, uticalo je”.

Prema nezvaničnim informacijama, Miljana Kecmanović je sinu često govorila da će postati beskućnik ili pekar ako ne postigne uspjeh u školi. Djecu Kecmanovića, navodno, je dadilja vodila svuda, pa čak i kod ljekara, te je o njemu znala više nego roditelji.

Dječak je do šestog razreda imao samo dvije četvorke, a sport mu nije išao, zbog čega ga je, prema navodima, otac počeo obučavati rukovanju oružjem. Spominjalo se i da se u kući navodno govorio francuski jezik, dok je dječak pohađao bilingvalno odjeljenje u “Ribnikaru”.

Očigledne poteškoće

Advokatica Zora Dobričanin istakla je da je poražavajuće to što Vladimir Kecmanović nije ulazio u sobu svog djeteta.

– Ono što je meni poražavajuće i što ne mogu da prihvatim jeste činjenica da ne poznajem roditelje koji odu na posao ili izađu iz kuće, a da ne uđu u sobu svog djeteta. Vladimir Kecmanović odlazi na posao i ne ulazi u sobu svoje djece, ni da ih vidi, a kamoli da ih poljubi. To je za sve nas bilo katastrofalno suočavanje sa takvom činjenicom. Zamislite porodicu koja ima kameru u dnevnoj sobi i koja primijeti da je kamera zatamnjena, pa umjesto da dođe kući i provjeri šta se dešava, samo pozove dijete da ga pita. Potom dođu kući i od 1. do 3. maja nijednom ne pogledaju snimke, a da jesu, mogli su da vide šta dječak radi i da ga spriječe. Oni su dostavili snimak iz streljane na kojem se vidi da dječaka obučava vlasnik streljane u prisustvu oca i da je taj snimak sačuvan na tri nosača podataka. Zašto? Možda snimate da bi to moglo ponovo da se gleda, možda snimate jer ste srećni zbog toga, pa želite time da se pohvalite, a možda na taj način pravite sebi alibi. Možda postoji i neki drugi razlog – rekla je Dobričanin.

Majka ubijene Ane Božović, Ninela Radičević, izjavila je da je dječak imao “očigledne mentalne poteškoće koje su roditelji zanemarivali”.

– Njima je prikazivana dokumentacija sa uviđaja. Govorimo o fotografijama sa mjesta zločina. Oni te slike nisu ni gledali. Gledali su u pod, u cipele, gdje god. I prvi put su zaplakali tek kada je pušten snimak poziva policiji, kada se njihov sin prijavljivao. To je bio trenutak kada su pustili suzu. Prije toga, tokom cijelog materijala koji je prikazivan, nije bilo nikakve reakcije – istakla je Ninela.

Izricanje prvostepene presude

O odnosu Kecmanovića sa sinom javnost je imala priliku čuti i tokom izricanja prvostepene presude.

– Oni su grubo zanemarivali dužnosti vaspitanja i zapustili dijete, zanemarivano je njegovo psihičko i emotivno stanje, kao i osjećaj odbačenosti u odjeljenju. Roditelji prilikom promjene odjeljenja nisu poslušali preporuku da mu obezbijede pomoć psihologa. Vladimir Kecmanović je sinu govorio da je psihopata, a više puta ga je vodio u streljanu. Zbog zanemarivanja dječak nije izgradio osjećaj lične odgovornosti i prihvatljivo društveno ponašanje. Nije izražavao emocije, a trpio je pritiske majke da mora biti najbolji u školi – rekao je tada sudija Zoran Božović.

Sudija je dodao da su Kecmanovići zanemarili moralni razvoj djeteta te da se postavlja pitanje da li bi do zločina došlo da je vaspitanje bilo drugačije.

– Zanemarivanje je bilo u većem stepenu i dovelo je do stanja zapuštenosti. Da nije bilo takvog vaspitanja, postavlja se pitanje da li bi do ovoga došlo. Za sud je neshvatljivo da roditelji zanemaruju takvo stanje djeteta i da otac vodi dijete u streljanu, a da se majka tome ne suprotstavlja – dodao je.

Avaz