Kažu da rijetko koji praznik ima toliko slojeva kao Đurđevdan. Iako ga svi „slave isto“, Đurđevdan na terenu izgleda potpuno drugačije.
Posvećen Svetom Georgiju, spoj je starih vjerovanja i običaja koji su se prenosili generacijama. Negdje isti, negdje potpuno različiti.
Ustaješ prije zore, umivaš se vodom u kojoj su kopriva i dren, neko ti stavlja vijenac na vrata, a iz komšiluka već miriše roštilj, pečenje i čuje se pjesma. Ako je Đurđevdan, sve to ima smisla.
U mnogim krajevima BiH, posebno u Krajini i Podrinju, Đurđevdan počinje dok većina još spava. U selima oko Banjaluke i Prijedora, stariji i danas pamte kako se ustajalo prije zore da bi se otišlo do rijeke ili izvora. Nije bilo svejedno koja voda. Morala je da bude „živa voda“, kako su je zvali. Morala je biti čista i tekuća.
U nju bi se ubacivalo proljetno bilje. Kopriva za zdravlje, dren za snagu, ljubičica za ljepotu. Djeca su se umivala tom vodom, a ponegdje su ih i doslovno „provlačili“ kroz rosnu travu. Vjeruje se da će tako da budu jaka i otporna cijele godine.
Oko Zvornika i Višegrada postojao je običaj da djevojke u zoru beru cvijeće i pletu vijence koje kasnije stavljaju na kapije i prozore. Vjerovalo se da to štiti kuću od bolesti i „zlih očiju“.
Danas su ti običaju baš rijetki, ali nisu potpuno nestali. Često ih oživljavaju stariji članovi porodice, makar kroz simboliku. Pa se na stolu nađe činija vode sa grančicom bilja na stolu ili priča uz jutarnju kafu.
U Srbiji je Đurđevdan za mnoge porodice krsna slava sa neizostavnim slavskim kolačem, žitom, svijećom i bogatom trpezom. I ovdje opstaju narodni običaji koji podsjećaju na mnogo starija vremena.
U Šumadiji i zapadnoj Srbiji, ljudi i danas kite kuće zelenilom, najčešće granama vrbe ili ljeske. Kapije, štale, pa čak i automobili znaju biti „okićeni“, jer se vjeruje da zelenilo donosi napredak i plodnost.
Jedan od zanimljivijih običaja jeste „mjerkanje“ na Đurđevdan da bi se vidjelo koliko su porasla od prošle godine. To je nekada bio i simboličan način da se prati zdravlje i razvoj. U nekim selima oko Čačka i Užica zadržalo se vjerovanje da na Đurđevdan ne treba spavati tokom dana, jer će vas „uhvatiti ljenost“ cijele godine.
Kod Roma, Đurđevdan je jedan od najvažnijih dana u godini, skoro pa simbol novog početka. Slavi se uz muziku, ples i okupljanje cijele zajednice. U mnogim naseljima gdje su nastanjeni praznik počinje kupanjem u rijeci ili pranjem u vodi sa biljem, slično kao i kod drugih, ali atmosfera je znatno živopisnija.
Kuće se kite zelenilom, a trpeza je bogata. Često se priprema jagnjetina, što simbolizuje žrtvu i obnovu. Nezaobilazna je i pjesma Đurđevdan, koju je šira publika upoznala kroz Bijelo Dugme.
Uprkos različitim običajima, možda su i najzanimljiviji oni mali običaji koji se razlikuju od sela do sela, od kuće do kuće.
Negdje se na Đurđevdan ne posuđuje ništa iz kuće, da ne bi „izašla sreća“. Negdje se obavezno jede nešto zeleno, da godina bude rodna. U nekim krajevima djeci se stavlja novčić u vodu za umivanje koji simbolizuje bogatstvo A ponegde se i danas vjeruje da ako na Đurđevdan padne kiša godina će biti plodna.
Za Đurđevdan će reći da je praznik koji se mijenja, ali ne nestaje
Srpskainfo
